SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
AGROKOR
 
Todorić podneskom protiv Ramljaka i Tedeschija
Autor/izvor: SEEbiz
Datum objave: 12.06.2018. - 08:26:00
Zadnja izmjena: 12.06.2018. - 08:26:52
ZAGREB - Ivica Todorić objavio je podnesak kojega su njegov pravni tim i on izradili te dostavili Trgovačkom sudu u Zagrebu, a vezano za trenutno pravno stanje procesa nagodbe u Agrokoru.

Podnesak objavljujemo u cijelosti.

I.         Temeljem saznanja dobivenih iz medija i izjava samog izvanrednog povjerenika, podnositelj ovim podneskom izvješćuje naslovni sud o protuzakonitostima u svezi planiranog nacrta nagodbe, te evidentnom kršenju odredaba Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku (NN br. 32/2017, u daljnjem tekstu: ZPIU).

II.       Nepostojanje formalnih uvjeta za podnošenje nagodbe sudu

Temeljem više odredaba ZPIU propisano je da formalnu pretpostavku za podnošenje teksta nagodbe sudu predstavlja sudjelovanje vjerovničkog vijeća u izradi nagodbe[1], kao i usuglašavanje vjerovničkog vijeća s tekstom nagodbe[2]. Nadalje, temeljem odredbe čl. 9. ZPIU izričito je propisano da su tijela postupka izvanredne uprave sud, izvanredni povjerenik, savjetodavno tijelo i vjerovničko vijeće. Osnovno pravo i dužnost vjerovničkog vijeća sadržano je u odredbi čl. 19. st. 2. ZPIU kojom je propisano, cit: „Vjerovničko vijeće sudjeluje u ime vjerovnika u sastavljanju i pripremi nagodbe te daje suglasnost izvanrednom povjereniku na konačni tekst nagodbe.“
Kako u postupku izvanredne uprave ne postoji skupština vjerovnika, kao najviše vjerovničko tijelo u čijem radu sudjeluju svi vjerovnici na način da mogu predlagati odluke o tijeku i vođenju postupka, raspravljati o predloženim odlukama i glasati za iste, nesporno je da vjerovnici u postupku izvanredne uprave mogu ostvarivati svoja prava jedino i isključivo putem vjerovničkog vijeća. Samim time, izjave izvanrednog povjerenika kojima najavljuje da će konačan tekst nagodbe usuglasiti s privremenim vjerovničkim vijećem, umjesto sa stalnim vjerovničkim vijećem koje temeljem odredaba ZPIU mora biti osnovano, podnositelj drži skandaloznim.

Naime, prvenstveno, kako privremeno vjerovničko vijeće uopće nije tijelo postupka[3], kao takvo, ono može samo privremeno konzumirati prava i ovlasti stalnog vjerovničkog vijeća samo do trenutka dok stalno vjerovničko vijeće ne bude osnovano. Navedeno proizlazi i iz same odredbe čl. 31. st. 5. ZPIU kojom je propisano, cit:

„Privremeno vjerovničko vijeće ima ista prava, ovlasti i obveze određene ovim Zakonom za vjerovničko vijeće te preuzima i vrši funkciju vjerovničkog vijeća sve dok vjerovničko vijeće nije uredno osnovano sukladno odredbi članka 30. ovoga Zakona.“ Dakle, privremeno vijeće ima ovlasti do osnivanja vjerovničkog vijeća, što podrazumijeva da vjerovničko vijeće mora biti osnovano. Ukoliko bi Zakon predviđao da vjerovničko vijeće ne mora biti osnovano, tada bi i dikcija navedene odredbe bila drugačija i umjesto riječi „sve dok“ bilo bi navedeno „ako“ ili „ukoliko“.

Kako usuglašavanje teksta nagodbe između izvanrednog povjerenika i vjerovničkog vijeća predstavlja „finalnu“ ovlast vjerovničkog vijeća kojom se konzumira pravo legitimno izabranih članova (od strane vjerovnika u propisanom postupku) na sudjelovanje u postupku radi zaštite prava vjerovnika (a koji legitimitet privremeno vjerovničko vijeće nema niti može imati, budući da nije izabrano od vjerovnika već samog izvanrednog povjerenika), tada nedvojbeno proizlazi da se tekstom nagodbe mora usuglasiti jedino i isključivo vjerovničko vijeće.

Slijedom navedenog, ukoliko bi sudu i vjerovnicima bio podnesen prijedlog nagodbe sačinjen i usuglašen sa privremenim vjerovničkim vijećem umjesto sa stalnim vjerovničkim vijećem, podnositelj naglašava da time nije udovoljeno pretpostavkama iz čl. 43. st. 1., 3., 4. i 7. u svezi s čl. 19. st. 2. ZPIU, te da nije udovoljeno formalnim pretpostavkama za zakazivanje ročišta za glasanje iz čl. 43. st. 9. ZPIU[4].

III.      Povreda načela jednakog postupanja prema svim sudionicima

Nadalje, u svezi same nagodbe, a u dijelu koji nije određen odredbama ZPIU, temeljem odredbe čl. 43. st. 21. ZPIU propisana je odgovarajuća primjena odredaba Stečajnog zakona o stečajnom planu. Kao osnovno načelo koje Stečajni zakon propisuje u svezi stečajnog plana, jest načelo jednakog postupanja prema svim sudionicima, tj. da se svim sudionicima pojedine skupine moraju osigurati ista prava[5], odnosno, da je različito postupanje prema sudionicima iste skupine dopušteno samo uz suglasnost svih vjerovnika koji su time pogođeni. U tom slučaju, ukoliko bi se radilo o nejednakom tretmanu vjerovnika pojedine skupine, stečajnom planu (ovdje nagodbi) bi morale biti priložene izjave o suglasnosti tih vjerovnika koji su pogođeni nejednakim postupanjem da pristaju na takav nejednaki tretman.[6]
Dakle, kako iz izjava izvanrednog povjerenika u medijima nesporno proizlazi da se pojedini vjerovnici povoljnije tretiraju od drugih vjerovnika iste skupine (a o čemu jasno izjavljuju i sami vjerovnici, npr. Adris grupa d.d., Agram invest d.d., Franck d.d., Medika d.d. …), tj. da se pojedinim vjerovnicima omogućavaju „dodatna prava“ ukoliko prihvate prijedlog nagodbe, to podnositelj ovime ukazuje na očekivanu povredu predmetnog načela i kršenje odredbe čl. 312. st. 1. i 2. SZ-a u svezi s odredbom čl. 8. i 43. st. 21. ZPIU.

Samim time, ukoliko bi sudu bio podnesen prijedlog nagodbe koji bi svojim sadržajem „pogodovao“ pojedinim vjerovnicima unutar iste skupine, uz predmetni prijedlog nagodbe morale bi biti priložene i pisane izjave svih ostalih vjerovnika te skupine da pristaju na takav „lošiji“ tretman. Ukoliko bi prijedlog nagodbe bio podnesen bez takvih izjava, sud bi morao takav prijedlog nagodbe odbaciti temeljem odredbe čl. 317. st. 1. SZ-a[7] u svezi s odredbom čl. 8. i 43. st. 21. ZPIU.
S druge strane, ukoliko predmetno pogodovanje pojedinim vjerovnicima ne bi bilo sadržano u samom prijedlogu nagodbe, već bi izvanredni povjerenik pored nagodbe sklapao dogovore s pojedinim vjerovnicima, a o čemu se također daju izjave o medijima, takvo postupanje je također nedopušteno, sve temeljem odredbe čl. 312. st. 3. SZ-a, kojom je propisano, cit: „Ništetan je svaki dogovor stečajnoga upravitelja, dužnika pojedinca i drugih osoba s pojedinim sudionicima kojim se tim sudionicima za njihovo ponašanje pri glasovanju ili inače u svezi sa stečajnim postupkom jamči pogodnost koja stečajnim planom nije određena.“

IV.          Ostali materijalno pravni nedostatci nagodbe

Isto tako, naglašava se da nagodba, temeljem odredbe čl. 305. SZ-a u svezi s odredbom čl. 8. i 43. st. 21. SZ-a, mora imati pripremnu osnovu i provedbenu osnovu, a kojom provedbenom osnovom se mora urediti kako će se izmijeniti pravni položaj dužnika i drugih sudionika u postupku.[8]  Samim time, prijedlogom nagodbe mora biti uređen i pravni status dužnika nakon sklapanja nagodbe. Iz izjava danih medijima od strane izvanrednog povjerenika i prezentiranog koncepta nagodbe nesporno proizlazi da se ide prema cjelovitom prijenosu imovine dužnika i povezanih društava na novoosnovano društvo/društva, međutim, iz istih nije razvidno (a) na koji način, (b) po kojoj pravnoj osnovi, i (c) kakvim pravnim postupkom se nagodbom misli „brisati“ dužnika i povezana društva nakon izvršenog prijenosa imovine.
Bez decidirano pravno uređenog položaja dužnika nagodbom provedbena osnova nije cjelovita, te bi sud takav prijedlog nagodbe morao odbaciti temeljem odredbe čl. 317. st. 1. SZ-a[9] u svezi s odredbom čl. 8. i 43. st. 21. ZPIU.

V.           Pravo glasa

Temeljem odredbe čl. 43. st. 10. ZPIU propisano je da sud na prijedlog izvanrednog povjerenika utvrđuje popis vjerovnika i prava glasa koja im pripadaju na ročištu za glasanje o prihvatu nagodbe. Nedvojbeno je da polazišnu osnovu za utvrđivanje predmetnog popisa predstavljaju pravomoćno utvrđene tražbine na dan otvaranja postupka, međutim, nesporna je činjenica da je izvanredni povjerenik, ekstenzivno koristeći pravo propisano čl. 40. ZPIU, tijekom postupka podmirivao predmetne tražbine, u nepoznatom iznosu.
Samim time, pravomoćno utvrđeni iznosi priznatih tražbina vjerovnika trenutno ne odgovaraju stvarnom iznosu tražbina vjerovnika.
Slijedom navedenog, kako je osnovno načelo svakog insolvencijskog postupka da se vjerovnik svojim pravom može koristiti isključivo u nepodmirenom dijelu, a koje načelo je sadržano i u odredbi čl. 106. st. 8. SZ-a[10], sud mora utvrditi popis vjerovnika i prava glasa na način da se utvrđen iznos tražbine umanji za iznos isplaćen vjerovniku tijekom postupka na temelju odredbe čl. 40. st. 1. i 2. ZPIU. S obzirom na brojnosti i obujam izvršenih isplata, o čemu najbolje govori činjenica da sam izvanredni povjerenik još uvijek nije izvijestio sud o iznosima izvršenih uplata, pozivajući se na brojnost i ručnu obradu podataka, razvidno je da su prilikom izvođenja predmetnih radnji utvrđivanja nepodmirenih iznosa potraživanja moguće (i očekivane) mnogobrojne pogreške.
Kako o točnosti navedenog izračuna ovisi finalno pravo vjerovnika da glasaju o nagodbi, nužno je da sud predmetni popis vjerovnika i prava glasa utvrdi rješenjem, uz pravo vjerovnika na žalbu protiv takvog rješenja, a sve uslijed mogućih i očekivanih pogrešaka u matematičkom obračunu iznosa nepodmirenih tražbina.

VI.          Protuzakonita pogodovanja pojedinim vjerovnicima tijekom postupka

U prilog navedenoj potrebi utvrđenja prava glasa rješenjem govori i činjenica krajnje netransparentnih kriterija za podmirivanje tražbina od strane izvanrednog povjerenika temeljem odredbe čl. 40. ZPIU, odnosno protuzakonitih pogodovanja pojedinih vjerovnika, primjerice trgovačkog društva Atlantic trade d.o.o.
 
U javnosti su se pojavili podaci i dokumenti o načinu na koji je izvanredni povjerenik pogodovao trgovačkom društvu Atlantic Trade d.o.o. za iznos potraživanja od 50.000.000,00 kn, odnosno na koji način je potraživanje navedenog društva koje se trebalo namirivati u okviru procesa postizanja nagodbe postalo tzv. „granično“ potraživanje koje se ima podmirivati iz redovnog poslovanja Dužnika. Naime, u reakciji Kraša na tekst objavljen na portalu www.index.hr,  navedeno je, cit: „Sve mjenice koje su izdane kao jamstvo plaćanja za fakture čije je dospijeće poslije 10. 4. 2017. mogle su se vratiti izdavatelju mjenica (Konzumu), ali vraćene mjenice moraju u prilogu imati fakture čije je dospijeće poslije 10. 4. 2017.“

Prema navedenom, dugovanja koja je Dužnik, odnosno Konzum d.d. kao dio koncerna, imao na temelju izdanih mjenica prema dobavljačima, a čije dospijeće je bilo prije 10. travnja 2017. godine, imala su se smatrati „starim“ dugovanjima koja će se rješavati unutar procesa postizanja nagodbe, dok granična dugovanja, ona čija su dospijeća nakon dana 10. travnja 2017. godine, predstavljaju „granična“ dugovanja i koja će se podmirivati iz redovitog poslovanja.

Konzum je prema ustaljenoj praksi na dan dospijeća računa dobavljače plaćao izdavanjem mjenica (koje su imale dospijeće 60, 80 ili 120 dana). Nakon toga bi dobavljači te mjenice prodavali, odnosno unovčavali u bankama ili faktoring kućama (prije datuma dospijeća mjenice). Sve do aktivacije ZPIU poslovne banke su posljedično naplaćivale te mjenice od Agrokora. Atlantic Trade d.o.o. je isto tako mjenice koje je dobivao od Konzuma unovčavao u Sberbanci.

Međutim, u svibnju 2017. godine Sberbanka je temeljen regresnih prava (koja su proizlazila iz činjenice da su dobavljači ujedno bili i jamci za te mjenice), odnosno nakon aktiviranja Lex-a Agrokor, zatražila od Atlantic Trade d.o.o. naplatu mjenica s obzirom da ih Konzum nije mogao isplatiti. Prema javno objavljenim dokumentima proizlazi da se radilo o ukupnom iznosu od 50.000.000,00 kuna.

Nakon što je od strane Sberbank d.d. pozvan da podmiri iznose mjenica, Atlantic Trade d.o.o. je pisanim putem koncernu Agrokor vratio mjenice koje je morao platiti Sberbanci. U tom pismenu koje potpisuje Slaven Romac – direktor Atlantic Trade d.o.o., navedeno je, cit: "Poštovani gospodine Ramljak, obavještavamo vas da smo zaprimili dopis Sberbanka temeljem ugovora o faktoringu koji  30. svibnja 2017. godine iznosi 50 milijuna kuna. Ovim putem vas obavještavamo da je Atlantic Trade postupio po zaprimljenom zahtjevu Sberbanka i izvršio plaćanje potraživanja. Slijedom navedenog, ostala su nepodmirena nedospjela potraživanja Atlantic Trade prema dužnikovom povezanom društvu Konzumu". Iznad toga je rukom napisana bilješka sadržaja, cit: „Riješeno. Preknjiženja obaveze na Atlantic po novim dospijećima“. Iz navedenog proizlazi da dug Dužnika prema društvu Atlantic Trade d.o.o. izvorno datira iz vremena prija 10. travnja 2017. godine, te da se ima smatrati tzv. „starim“ dugom. Naime, Atlantic je robu Konzumu isporučivao još u kolovozu 2016., a ispostavljene fakture nosile su datum dospijeća u studenom 2016.

Posljednja faktura bila je izdana u studenom 2016., a nosila je datum dospijeća u veljači 2017.

Tako datirana dugovanja imala su se smatrati „starim“ dugom nastalim svakako prije 10. travnja 2017. godine, te kao takva biti dio podmirivanja nagodbom. Iz objavljenih dokumenata proizlazi da je društvu Konzum d.d. od strane Atlantic Trade d.o.o. roba isporučena krajem 2016. i da je plaćena mjenicama do veljače 2017., dakle da su dospijeća datirala prije pokretanja postupka Izvanredne uprave, odnosno prije dana 10. travnja 2017. godine.
Prema saznanjima podnositelja, društvu Atlantic Tradu d.o.o. je, između ostalog, i cjelokupni „stari“ dug u iznosu od 6,3 milijuna kuna isplaćen. Dodatno je i predmetni iznos od 50.000.000,00 kn opisanim postupanjem iz „starog“ duga pretvoren u ''granični'' dug, a sve u cilju da se pogoduje vjerovniku Atlantic Trade d.o.o. Time je vjerovnik Atlantic Trade d.o.o. doveden u bitno povoljniji položaj od ostalih vjerovnika jer mu je na taj način isplaćeno i osigurana isplata znatno većeg iznosa od onog koje bi mu potencijalno bilo osigurano sklapanjem nagodbe kojom se predlaže otpis velikih dijelova potraživanja ostalih vjerovnika.
Nesporno je da gore opisano pogodovanje predstavlja protuzakonito djelovanje izvanrednog povjernika i osnov za nadzor suda takvog postupanja, sve sukladno odredbi čl. 14. ZPIU.

VII.     Slijedom svega navedenog, vjerovnik ovim Podneskom predlaže naslovnom sudu:

1.         da temeljem odredbe čl. 14. ZPIU zaključkom pozove izvanrednog povjerenika da dostavi sudu, u roku od 8 dana, cjelokupnu dokumentaciju vezanu uz plaćanja izvršena vjerovniku Atlantic trade d.o.o.;
2.         da nakon udovoljavanja izvanrednog povjerenika zaključku iz prethodne točke dostavljenu dokumentaciju učini dostupnu vjerovnicima u sudskoj pisarnici i/ili objavom na mrežnoj stranici E-oglasne ploče sudova;
3.         da u slučaju podnošenja prijedloga nagodbe od strane izvanrednog povjerenika ispita da li postoje formalni i materijalni nedostatci prijedloga nagodbe opisani gore u toč. II-IV. ovog postupka, te u slučaju postojanja istih postupi temeljem gore citiranih odredaba ZPIU i SZ
4.         da s obzirom na navedeno u toč. V. ovog Podneska, ukoliko do navedene faze postupka uopće dođe, sud popis vjerovnika i prava glasa utvrdi rješenjem, uz pravo vjerovnika na žalbu protiv takvog rješenja, a sve uslijed mogućih i očekivanih pogrešaka u matematičkom obračunu iznosa nepodmirenih tražbina.

[1] Temeljem odredbe čl. 43. st. 4. ZPIU propisano je, cit: „U ime vjerovnika u izradi nagodbe sudjeluje vjerovničko vijeće.“
[2] Odredbom čl. 43. st. 1. ZPIU propisano je: „U roku od 12 mjeseci od otvaranja postupka izvanredne uprave, izvanredni povjerenik uz suglasnost vjerovničkog vijeća može predložiti namirenje vjerovnika nagodbom.“, dok je odredbom st. 7. istog članka propisano: „Nakon usuglašavanja teksta nagodbe između izvanrednog povjerenika i vjerovničkog vijeća izvanredni povjerenik dostavlja prijedlog nagodbe svim vjerovnicima putem objave na e-Oglasnoj ploči suda.“
[3] Navedeni stav zauzeo je i Visoki trgovački sud RH svojim rješenjem broj: Pž-1754/2018, od dana 5. travnja 2018. godine.
[4] Odredbom čl. 43. st. 9. ZPIU propisano je: „Vjerovnici glasuju na ročištu koje zakazuje sud u roku ne kraćem od pet i ne dužem od 15 dana od dana kada sud zaprimi obavijest izvanrednog povjerenika i vjerovničkog vijeća da su suglasni oko sadržaja nagodbe koja će biti predložena vjerovnicima.“
[5] Čl. 312. st. 1. SZ propisuje: „Svim sudionicima pojedine skupine stečajnim planom moraju se osigurati ista prava.“
[6] Odredbom čl. 312. st. 2. SZ propisano je: „Različito postupanje prema sudionicima iste skupine dopušteno je samo uz suglasnost svih sudionika koji su time pogođeni. U tom je slučaju stečajnom planu potrebno priložiti izjave o suglasnosti dotičnih sudionika.“
[7] Odredbom čl. 317. st. 1. SZ propisano je: „Sud će po službenoj dužnosti odbaciti stečajni plan ako nisu poštovani propisi o pravu na podnošenje i sadržaju stečajnoga plana te ako podnositelj stečajnoga plana taj nedostatak ne može otkloniti ili ga ne otkloni unutar primjerenoga roka koji mu je sud odredio.“
[8] Odredbom čl. 307. SZ propisano je: „Provedbena osnova sadržava odredbe o tome kako će se stečajnim planom izmijeniti pravni položaj dužnika i drugih sudionika u postupku.“
[9] Odredbom čl. 317. st. 1. SZ propisano je: „Sud će po službenoj dužnosti odbaciti stečajni plan ako nisu poštovani propisi o pravu na podnošenje i sadržaju stečajnoga plana te ako podnositelj stečajnoga plana taj nedostatak ne može otkloniti ili ga ne otkloni unutar primjerenoga roka koji mu je sud odredio.“
[10] Čl. 108. st. 8. SZ-a glasi: „Pravo glasa imaju vjerovnici do potpunoga namirenja svoje tražbine.“, a koja odredba se primjenjuje temeljem odredbe čl. 323. st. 1. SZ-a kojom je određeno da se na pravo glasa stečajnih vjerovnika pri glasovanju o stečajnom planu na odgovarajući način primjenjuju pravila SZ-a o utvrđivanju prava glasa stečajnih vjerovnika, sve uz primjenu čl. 43. st. 21. ZPIU.