SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
JAVNE FINANCIJE
 
Prijedlog proračuna: Deficit iduće godine ne bi bio iznenađenje
Autor/izvor: Arhivanalitika
Datum objave: 10.11.2019. - 14:17:53
KOMENTAR - Prijedlog proračuna koji je ugledao svjetlo dana prošlog četvrtka doživio je već svakojake pohvale i pokude, no čini se da još nitko nije, kako kažu Amerikanci, sastavio dijelove. Pa smo to onda odlučili napraviti mi. Ovaj tekst se u duljoj verziji trebao zvati Mala škola fiskalne ekvilibristike i javnog informiranja.

Naime, sada već stari običaj ministra Marića da usporedo s prijedlogom proračuna za narednu godinu radi rebalans ovogodišnjega, uvijek malo zamuti usporedbe. Marićevi se rebalansi zahvaljujući konzervativnom planiranju porezne strane i gospodarskome rastu uvijek svode na isto:

Ispada da se porezni i slični prihodi uvijek planiraju malo ispod očekivane realizacije, pa prihodi u rebalansu uvijek budu veći od inicijalnog plana proračuna, čak i kada rast ne iznenađuje u pozitivnu stranu. Zbog toga nema smisla uspoređivati brojke iz inicijalnog plana (ovoga puta za 2019.) s brojkama iz plana za narednu godinu (ovoga puta za 2020.), nego novi plan proračuna treba uspoređivati s rebalansom koji u trenutku predlaganja proračuna za narednu godinu predstavlja najbolju procjenu ishoda tekuće godine. Tako u donjoj tablici vidimo da se predviđa rast poreznih prihoda za 3,1% u odnosu na rebalans te doprinosa 3,7% u odnosu na rebalans.

Kako vlada očekuje rast od 2,5% sljedeće godine, ovaj se rast prihoda čini ostvariv čak i ako će rast biti nešto manji. Dakle, Marić opet realno planira. Stoga bi se trebalo postaviti pitanje bi li prihodi opet mogli rasti po većoj stopi? Odgovor glasi: ne, jer će porezna rasterećenja „odnijeti" dio prihoda. Listu poreznih rasterećenja možete pronaći ispod tablica.

Izvor: Vlada RH, vlastiti izračuni

Druga uobičajena praksa pri planiranju proračuna je maksimalističko budžetiranje povlačenja EU fondova, koje se tek rebalansom svodi u realne okvire i na prihodnoj i na rashodnoj strani, tako da prije jeseni nije moguće znati realne okvire ukupnog proračuna. To je drugi razlog zašto uspoređivanje ukupnih iznosa iz plana proračuna 2020. s inicijalnim planom 2019. nema nikakvoga smisla. Zbog budžetiranja EU fondova nema smisla uspoređivati ukupne rashode 2020. s onima iz rebalansa 2019., jer su EU fondovi ponovo maksimalistički, dakle nerealno planirani za 2020., i u toku te godine rebalansom će sigurno biti revidirani na niže.

Međutim, ima smisla uspoređivati pojedine stavke rashodne strane kao što su poslovni rashodi, naknade zaposlenima, materijalni rashodi, socijalni transferi i sl. Iako puna cijena kompromisa sa sindikatima još nije ugrađena u proračun (rast plaća reflektira samo onaj Plenkovićev prijedlog 2% plus 2% plus 2% = 6,12% (J)), očito je da su poslovni rashodi budžetirani za gospodarski rast iznad rasta BDP-a i prihoda. Zbog toga se u 2020. očekuje veći deficit nego 2012. (2,2 naspram 1,3 mlrd HRK).

Fiskalna ekvilibristika ogleda se u segmentu opće države izvan državnog proračuna, a to su izvanproračunski fondovi među kojima je HZZO, HC, HŽ i sl. i lokalne jedinice (nije detaljno prikazano u tablici gore). Očekuje se da će taj segment proizvesti suficit, tako da će saldo opće države na kraju završiti u blagom suficitu što je uspjeh za izbornu godinu unatoč kompromisa s brzo rastućima plaćama i materijalnim troškovima.

Vlada zbog toga očekuje nastavak pada omjera javnog duga i BDP-a ispod 70%.

Ukupno gledano, postoji rizik da će se sljedeće godine ipak pojaviti deficit. Rast bi mogao biti sporiji ako se Njemačka vrlo brzo ne izvuče iz industrijske recesije (pogledajte vladine pretpostavke rasta):

HZZO-ovo akumuliranje dugova tj. neplaćenih računa uvijek je dodatni rizik jer se zdravstveni sustav otimlje financijskoj kontroli. Ali čak i uz te rizike, deficit neće biti velik i fiskalna prilagodba u smislu pada omjera javnog duga i BDP-a će se nastaviti s vjerojatnošću između 95% i 99%. U tom smislu, ovo je jako pažljivo izvedena fiskalna ekvilibristika.

S druge strane, način kako se udovoljava zaposlenima u javnom sektoru u uvjetima velikih rizika za rast, podsjeća na Sanaderova vremena (početkom 2009. plaće su snažno porasle kad se gospodarstvo urušavalo čime je definitivno zabijen i vrijednosni i politički klin između privatnog i javnog sektora). Kao što znamo, cijena takvih poteza na naplatu dolazi u nekim drugim vremenima, s dugom odgodom.

Dobra je vijest da sada nema opasnosti da se ponovi problem takve magnitude kao 2008./2009. Loša je vijest da loše navike teško umiru.

Vi ste sada informirani i možete donijeti vlastiti sud o prijedlogu proračuna za 2020.

https://arhivanalitika.hr/blog/prijedlog-proracuna-2020-skolica-ili-lutrija/