SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
ŠTO JEDEMO?
 
Kvaliteta hrane: Sigurno je samo da ništa nije sigurno
Autor/izvor: Krešimir Butković
Datum objave: 17.02.2013. - 18:36:57
KOLUMNA - Nedjeljom ujutro većina purgera doručkuje sir s vrhnjem. Nekako se to pretvorilo u tradiciju i svaka obitelj ima svoju "kumicu" od koje pouzdano nabavlja sir i vrhnje ekstra kvalitete.
Tu su i domaća jaja od kojih se može napraviti biskvit za nedjeljni kolač tako žut da misliš da si žgance izmiksao. Domaće je domaće i svi se kunu da ako želiš dugo i zdravo živjeti moraš jesti domaću hranu. Slično je i s grincajgom. Domaće kravice, jaja, zelje, odojak, krumpir, a mi sve vjerujemo i aktivno smo "zeleni" ne bi li svojoj obitelji kupili još koju godinu života. Obiteljska liječnica nas pita za zdravlje, a moja majka sva ponosna se pohvali kako kupuje samo domaće na placu. Liječnica se maltene prestravila moleći mamu neka kupuje proizvode iz dućana jer su sigurniji i kontrolirani.  

Nije prošlo ni tjedan dana kad nas je sve zaledila vijest o opasnom mlijeku, tunama, lignjama, konjskom mesu, ribi. Dobro, pa što mi to jedemo? Nedavno je prikazan dokumentarac o kineskoj poljoprivredi i nasadima u tvorničkoj zoni, pa zalijevanje povrća vodom iz kontaminiranih rijeka, još mi je pred očima fotografija onog kineskog seljaka koji je rokao injekcijama kemikalije u lubenice ne bi li ove bile brže, zrelije i teže. Razgovaram o tome s poznanicom, a ona mi nabaci kako neke kumice imaju dva vrta; jedan za osobne potrebe, a na drugom vrtu samo što nije pola proizvodnje tvornice umjetnih gnojiva sasuto na zelenu salatu, mrkvu, rotkvicu, poriluk. Da ne govorimo o vrtovima uz autoceste.

U zemlji ima olova i dušičnog gnojiva da sto godina ne moraju gnojiti. Uz sve to nam stižu GMO sjemenja i proizvodi koje nitko ne kontrolira. Meso kojem je istekao rok trajanja povlači se i ponovno prepakirava za ponovnu prodaju s novim datumom roka trajanja. Stoka je puna antibiotika kao da su je napale sve boleštine koje postoje u analima Zarazne bolnice. Vegetarijanci kupuju istu slasticu u dućanu i onda nakon nekoliko godina doznaju da je u njima bilo sastojaka životinjskog porijekla. Petkom se mnogi bacaju na lignje, kad eno dokumentarca o vijetnamskim somovima i lignjama koje su, gle čuda, također prepune antibiotika. Rokaju ih kao da imaju kvalifikacije za Olimpijadu.

Onda negdje pročitam da neki znanstvenici križaju papriku s genom mušice da bi ova ostala svježa i jestiva iduća dva mjeseca. Banane špricaju kemikalijama da ne bi dozrele na putu do Europe, slično je s narančama i bogzna čime još. Nije ni čudo da se pola zapadnog svijeta pomamilo za organski uzgojenom hranom. Ispada da ni mi sami više nismo organskog podrijetla. Dobro da ne svijetlimo u mraku.

"Draga, imaš tako zelene oči kao da si se najela graška."

Kao kvazivegetarijanac jedem dosta povrća. Na njemu je, kažu, više pesticida nego što su ga Amerikanci bacili u Vijetnamskom ratu. Nekidan šaljem prijatelju medaru sliku koju sam vidio na fejsu. Na staklenci meda bitna je deklaracija: "Zemlja podrijetla: mješavina meda iz država članica EU i meda iz država koje nisu članice EU."

Pa dobro, otkud je onda taj med? Mo'š ga miješat s prirodnim medom s černobilskih pašnjaka. Tamo su pčele, valjda, veličine bajserica. Što to jedemo? Veliki trgovački lanci stavljaju svoje znakove, kao proizvod trgovačkog lanca, no otkud je što, to više ne zna ni onaj koji je kupio robu. Sjetite se afere s mesom koje je bilo smrznuto po desetak godina. Tko zna koliko granica je prošla govedina koju kupujemo. Provjerava se samo neprerađeno meso. Čim ga se posoli ili bilo kako obradite i to meso više ne treba biti deklarirano. Mafija koja lifra te proizvode, zakoni koji pogoduju lošem deklariranju proizvoda, loši uvjeti na farmama, uzgajalištima te njivama i vrtovima, sve to sije paniku među krajnjim potrošačima.

Korumpirani političari diljem svijeta ponašaju se kao da takva hrana nikada neće završiti na njihovom stolu. Hoće, jer nitko ne zna njihovo porijeklo. Svi ćemo kusati što su nam skuhali svojim pristancima na kompromise koji nemaju veze s logikom. I oni će jesti ljetnu salatu s GMO povrćem, mesom prepunim antibiotika, lazanje s konjetinom i tko zna što još. Jeste li čuli priču o onom Srbinu što je na odlagalištu jedne tvornice slatkiša skupljao ostatke čokoladnog namaza, odvajao plastiku od mase i razno smeće te dobivenu smjesu trpao u staklenke poznatog proizvođača i prodavao po nekoliko puta nižoj cijeni? E, to vam je isto što i ovo drugo samo nije legalno.

Što jesti? Kako se zaštititi? Jedino ako imate svoj vrt, svoju stoku i sve uzgajate organski. U suprotnom, napravite si kućni laboratorij ili idite na sve ili ništa. Dotakli smo se tek hrane. Što da smo pisali o odjeći i obući prepunoj opasnih kemikalija koje izazivaju trajne alergije... Uostalom, pogledajte subotom Reportere na HRT1 ili malo proguglajte. Ima odličnih dokumentaraca od kojih poželite da živite samo od infuzije ...organske.