SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
TUŽNO SJEĆANJE
 
Dvije godine od smrti Bekima Fehmiua
Autor/izvor: SEEbiz
Datum objave: 16.06.2012. - 17:12:59
BEOGRAD - Prije točno dvije godine tragično je okončan život čuvenog glumca s ovih prostora Bekima Fehmiua. Intrigantni glumac bio je i ostao upamćen kao jedan od doajena jugoslavenskog kazališta i filma.
Bekim Fehmiu je Albanac čiji su preci iz Đakovice na Kosovu. Majka Hazlija rodila ga je 1. lipnja 1936. u Sarajevu - gdje mu se otac Ibrahim bio otisnuo trbuhom za kruhom.

Na kazališnoj akademiji u Beogradu diplomira u klasi Mate Miloševića. Postao je najistaknutiji u četverolistu glumaca kod kojih se nije prepoznavao karakteristični izgovor slova lj što lako odaje ljude albanskih korijena. Osim njega to su Abdurahman Shala, pokojni Faruk Begolli i Enver Petrovci.

Uspon u filmskome poslu počeo je u studentskim danima, 1953., kao epizodist u komediji “Opštinsko dete”, koju je po komadu Branislava Nušića postavila Soja Jovanović. Sljedeća uloga bila je neusporedivo veća u ratnom cjelovečernjaku “Saša” s kojom ulazi na velika vrata među zvijezde jugoslavenske kinematografije i ide iz filma u film.

Vrhunac u Bekimovu životopisu nastaje kad mu je Aleksandar Petrović povjerio ulogu Beloga Bore u svojim kultnim “Skupljačima perja”, jednom od četiri noseće pokraj fatalne pjevačice Olivere Vučo (koja će se proslaviti vatrenom grlenom izvedbom pjesme “Đelem, đelem” i uzvisiti je za himnu svih Roma na svijetu), romske polupismene naturščice iz okolice Pančeva Gordane Jovanović, i nezaobilaznog Bate Živojinovića. Na bakanalskoj proslavi u proljeće 1967., u hotelu “Martinez” u Cannesu, nakon što su “Skupljači perja” osvojili Zlatnu palmu, dok su na račun beogradskog producenta Avale filma tekli potoci najskupljih šampanjca i služile se najprobranije delicije od kavijara do lastavičjega gnijezda, Bekim Fehmiu je s Oliverom Vučo bio najblistavija zvijezda.

Autobiografsku knjigu "Blistavo i strašno", u kojoj opisuje svoj život od rođenja do početka glumačke karijere u prištinskom kazalištu, napisao je 1985., a objavio je tek 2001. u biblioteci "Samizdat" medijske kuće B92. Navodno je iza njega ostao završen nastavak te knjige.

U povodu izlaska knjige "Blistavo i strašno" dao je intervju za beogradski tjednik Vreme, u kojem je rekao:

- Sva ona telefoniranja od Triglava do Đevđelije nakon oproštajnog intervjua u Politici, u travnju 1987. godine, pohvale za hrabrost, čestitanja... ništa mi nisu značili. Moj predosjećaj, upozorenje, naročito s pjesmom Dušana Vasiljeva "Čovjek pjeva poslije rata", koji kaže, "Ja sam gazio u krvi do koljena i nemam više snova..." a završava stihovima "O dajte meni, samo još šaku zraka, i malo bijele jutarnje rose, ostalo vam na čast", ništa nije značilo.

Bio je jedini glumac iz istočnoevropskih zemalja koji je snimao na zapadu gotovo dvadeset godina "probijajući željeznu zavjesu sve do pojave Gorbačova i pada Berlinskog zida", kako je ocijenio Francesco Skardamaglia, talijanski pisac i producent filma "Dijete po imenu Isus" Franka Rosija, u kojem je Fehmiu igrao lik svetog Josipa. Imao je dugogodišnji ugovor sa talijanskim producentom Dinom de Laurentisom, surađivao je sa Johnom Houstonom, Olivijom de Hevilland, Avom Gardner, Dirkom Bogartom, Charlesom Aznavourom, Irenom Papas, Claudijom Cardinale, Candice Bergen... Živio je život velike glumačke zvijezde. Odrekao ga se dobrovoljno i samoinicijativno, 1987. godine.