SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
KAKO DALJE?
 
Četiri scenarija za maksimirski stadion
Autor/izvor: SEEbiz / Jutarnji list
Datum objave: 22.07.2019. - 08:05:00
Zadnja izmjena: 22.07.2019. - 09:57:50
ZAGREB - Točno dvadeset godina nakon Drugih svjetskih vojnih igara, koje su svečano otvorene u "tek obnovljenom Maksimiru" u kolovozu 1999., kada je uz novu, "komforniju" sjevernu tribinu sa 10.965 mjesta i ostakljenu zgradu s poslovnim prostorima, javnosti predstavljena i obnova zapadne tribine sa 12.600 sjedala i 718 mjesta u VIP-etaži, među kojima su predsjednička, osam loža i još 18 boksova, počele su priče o rušenju tog istog stadiona.

Te priče, doduše, postoje već godinama, no kada ih u javnost u razmaku od nekoliko sati puste izvršni direktor Hrvatskog nogometnog saveza Marijan Kustić, koji je k tome i član HDZ-a, vladajuće stranke na nacionalnoj razini, te predsjednik Dinama Mirko Barišić, onda je to možda znak da su dvojica sportskih i političkih operativaca dobili svojevrstan zadatak - ideju o rušenju maksimirskog rugla pustiti kao probni balon kako bi se opipalo bilo javnosti, koja je poprilično osjetljiva na sve ono što se događalo oko toga zadnja.

Od stotina milijuna kuna "ulupanih" u njegovo obnavljanje, preko brojnih duplih pasova koji su odigrani na relaciji gradske uprave i uprave "građanskog" kluba koji tamo igra svoje nogometne utakmice, do skandaloznih uvjeta za gledatelje koji su opasni po život te UEFA-inih prijetnji da Dinamo i nacionalna reprezentacija tamo više neće moći igrati europska natjecanja.

Sam Kustić se kasnije posuo pepelom objašnjavajući da je njegova ideja o demontaži stadiona prema viziji prvog hrvatskog predsjednik Franje Tuđmana tek njegova "intimna želja" te kako je on zapravo želio reći da je rušenje tog stadiona i gradnja novog na Maksimiru "najlogičniji izbor".

Sam Barišić, s druge strane, vrlo je jasan.

- Do 15. kolovoza bit će poznata konkretna odluka grada u slučaju Maksimira. Bez obzira na sve, sigurno je da Dinamo ostaje na svojem stadionu. Želja uprave Dinama je rušenje postojećeg stadiona i gradnja cijelog kompleksa iz temelja - nada se Barišić, piše Jutarnji list.

Za očekivati je onda da o tim planovima nešto zna i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, s obzirom na to da je upravo Grad Zagreb vlasnik kako zemljišta, tako i stadiona te da bez njegovog blagoslova od svega neće biti ništa.

Otkud je zapravo došla ideja o rušenju stadiona, ima li Grad scenarij za uređenje tog stadiona, ima li partnere u tom projektu i što je s nacionalnim stadionom ako dođe do obnove Maksimira, samo su neka od pitanja koja smo pretresli s brojnim sugovornicima iz HNS-a, Dinama, Grada Zagreba i Vlade RH, koji su vrlo intenzivno uključeni u rješavanje ove problematike. Njihovi odgovori mogli bi se svrstati pod sljedeći zajednički nazivnik.

- U Hrvatskoj nema političara koji bi presjekao i branio ideju novog stadiona. On ne postoji. Kada su se gradile rukometne arene, politika je dala zeleno svijetlo. Bilo je velikog otpora, mediji su svakodnevno 'udarali' zbog prevelikih financijskih zalogaja, propitivalo se o isplativosti, no dvorane su se sagradile i Hrvatska u sljedećih 30 godina može održati bilo kakvo natjecanje ili događaj u dvorani - kažu naši sugovornici.
S druge strane, ističu, postoji i sljedeći problem, a to je činjenica da SWOT analiza gradnje novog nacionalnog stadiona jednostavno ne daje rezultat koji će zadovoljiti javnost.

Naime, gradnji novog nacionalnog stadiona za reprezentaciju na periferiji Zagreba, koji će biti cestovno povezan s cijelom Hrvatskom i koji će omogućiti apsolutni komfor svim gledateljima koji budu dolazili na utakmice, suprotstavlja se nedostatak da će se na tom stadionu igrati ipak tek do šest utakmica godišnje i da reprezentacije, zbog novog nacionalnog zdanja, više neće igrati u Splitu, Osijeku, Rijeci, Varaždinu ili Puli.

- Davor Šuker zalaže se za tu ideju. Gradnja novog stadiona na periferiji, u Blatu, što predlaže Bandić, je idealna jer omogućava sve - od prometne povezanosti do lokacije koja se može u potpunosti oplemeniti svim sadržajima potrebnima za jedan stadion i mnogo je jeftinija od ideje da se ruši zdanje u koje je već uložen ozbiljan novac i da se na tom mjestu gradi novi stadion.

I stoga je nevjerojatno da Kustić govori jedno, a Šuker drugo. No, cijela ta priča potvrđuje sljedeću stvar, da je politika ta koja određuje i da nitko nauštrb stadiona ne želi izgubiti glasove - pričaju naši sugovornici bliski Davoru Šukeru.

Priču o rušenju stadiona u Maksimiru Dinamo zagovara već duže vrijeme, a ponovno se počela potencirati prije dva mjeseca, kada je predsjednik kluba Barišić otkrio kako imaju čvrsti dogovor s Bandićem da ostaju na istoj lokaciji te kako će se upravo tamo graditi novi stadion.

Prije toga, Dinamo je najavljivao da odlazi iz Maksimirske 127, da će stadion graditi vlastitim sredstvima te da očekuju da im Bandić da neko zemljište. HNS se nije spominjao kao financijer pa je vrlo lako moguće da upravo zbog toga Kustić zagovara Maksimir.

Priče o potpunom rušenju, govore naši sugovornici, počele su nakon jednog obilaska maksimirskog stadiona od strane IGH. Ta tvrtka dobila je posao natkrivanja sjeverne i zapadne tribine, radovi se procjenjuju na 140 milijuna kuna, a Bandićeve službe su u veljači ove godine za te namjene objavile javni poziv svim "vlasnicima i nositeljima drugih stvarnih prava na uvid u spis predmeta radi izjašnjenja", budući da "investitor Grad Zagreb" ide u "rekonstrukciju i natkrivanje sjeverne i zapadne tribine stadiona Maksimir".

- U obilazak stadiona išli su i predstavnici Grada, neki službenici iz Ureda za gospodarstvo. Nakon povratka, Bandić je pitao kakvo je stanje i tada su mu odgovorili da je najbolje da se sruši cijeli stadion. 'Onda ga srušite', rekao je na tom sastanku Bandić, a te njegove riječi odmah su se proširile do Dinama i HNS-a. No, Bandić je to rekao više u bijesu, dok je u Dinamu i kod nekih ljudi u HNS-u to protumačeno kao Bandićevo zeleno svijetlo za rušenje - prepričavaju naši sugovornici.

Oni upućeniji stoga navode kako trenutno za Maksimir postoje četiri scenarija koja će ovisiti o tome hoće li Vlada uistinu financirati nacionalni stadion kroz različite modele. Prema toj ideji Grad Zagreb bi dao zemljište s oko 100 tisuća kvadrata u Blatu i u novom prijedlogu izmjena GUP-a zacrtao gradnju stadiona na toj lokaciji, koji bi prema nekim procjena trebao stajati oko 120 milijuna eura.

- Za Grad je to najjeftinije rješenje. Daje zemljište koje je ionako neiskorišteno. A kada bi se dogovarali modeli financiranja, Bandić bi jasno pokazao da je dao 100 tisuća kvadrata građevinskog zemljišta i da će u skladu s time dati i nešto manje novaca.

Stadionom u Blatu riješili bi se problemi reprezentacije, no ostao bi Dinamo, ostao bi neuređeni Maksimir - kažu naši sugovornici.

A upravo spomenutih 120 milijuna eura dosad je već uloženo u sadašnji dom Dinama i zbog toga scenarij prema kojem će se u potpunosti rušiti stadion, u koji je praktički dosad uloženo gotovo milijardu kuna, izgleda kao nemoguća misija.

- Godinu i pol dana je do lokalnih izbora. Godinu dana je do parlamentarnih izbora i ideja da se sada ruši maksimirski stadion nikako ne odgovara Bandiću. Iako on nije ni započeo ovaj projekt, nego ga je naslijedio i za njega je govorio da se počeo graditi od krova, a ne od temelja. Tako da će se ta tema vrlo vjerojatno izbjegavati.

No, kada bismo izbacili politiku, onda je to idealan scenarij. U Dinamu su već govorili da im je uzor Bečki stadion, koji bi stajao između 50 i 70 milijuna eura. U to treba ukalkulirati još desetak za rušenje postojećeg i to je ukupno manje od nacionalnog stadiona u Blatu. Time bi Grad dobio moderni stadion, Dinamo i reprezentacije se više ne bi trebali sramiti, a gledatelji bi uživali - kažu dobro upućeni.

Drugi scenarij je da se s Maksimirom nastavi kao što se radilo i do sada - svake godine ušminkavanje određenog dijela stadiona, stavljanja u funkciju sjeverne tribine koja bi nosila određenu financijsku korist gradskom proračunu i sanacija onih dijelova koji su najkritičniji.

- Time ostaje trenutni status quo, ali se s druge strane previše ne nervira javnost - smatraju naši sugovornici.
Prema tom scenariju, u utrobu sjeverne tribine trebao bi se uskoro useliti Gradski ured za sport, na ukupno 1200 kvadrata.

Cijena uređenja samih prostora je 3,5 milijuna kuna. U Gradu procjenjuju da bi ulazak gradskog ureda u "utrobu sjevera" trebao poslužiti kao poziv drugim poslovnim subjektima da usele u taj ostakljeni prostor koji gleda prema maksimirskoj šumi i, naravno, da napune gradsku blagajnu s najmanje 12 milijuna kuna godišnje budući da ima više od 15 tisuća kvadrata roh bau prostora.

Treći scenariji je natkrivanje sjeverne i zapadne tribine, što bi trebalo stajati oko 120 milijuna kuna. U taj krov postavila bi se i nova rasvjeta. Ova ideja valja se već duže vrijeme i, kao što smo gore naveli, već je po tom pitanju zatraženo izdavanje građevinske dozvole.

- Za sam krov dati 20 milijuna eura je ludost. To je gotovo trećina kompletnog novog stadiona - navode naši sugovornici.
Četvrti scenarij je zapravo etapno rušenje tribina, odnosno rušenje tribine "istok". Tako se Dinamo ne bi iselio iz Maksimira, već bi i dalje mogao odigravati svoje utakmice dok traje obnova.

- Prema toj ideji taj istok bi se gradio tako da bude natkriven, čime bi tri četvrtine stadiona bile natkrivene - kažu naši sugovornici.
O kompletnim planovima uređenja Maksimira proteklog je tjedna održan i sastanak u upravi Dinama na kojem je sudjelovali HNS-ovi stručnjaci iz odjela za licenciranje i tehničku pomoć.

Na sastanak su pozvani kako bi čelnim ljudima kluba pokazali kakve sve uvjete treba imati novi stadion, kakav komfor trebaju imati gledatelji, suci, VIP lože... Na sastanku su se očekivali i predstavnici Grada, dio ljudi bliskih maksimirskom klubu čak je najavljivalo da će na tom sastanku prisustvovati i sam gradonačelnik Bandić, no on je u to vrijeme pratio rekonstrukciju Vlade Andreja Plenkovića.

- Oni su trebali donijeti kompletnu ideju i sadržaj te to prezentirati Gradskoj upravi. Tek kada to prezentiraju mi ćemo odlučiti o daljnjim koracima.

No, najiskrenije, obnova Maksimira trenutačno nije u fokusu zbog situacije u gradskom proračunu kao i zbog drugih kapitalnih infrastrukturnih objekata čija je granja već počela. Prema sadašnjoj situaciji, obnova Maksimira pričekat će sljedeći mandat - uvjeravaju naći sugovornici.